IUCN kategorizacija

Kako bi se poboljšalo razumevanje i unapredila svest o značenju i nameni zaštićenih područja Medjunarodna unija za zaštitu prirode ( IUCN) je 1994. godine razvila sistem od šest kategorija zaštićenih područja u skladu s njihovim primarnim ciljevima upravljanja.

Te kategorije su:

Kategorija Naziv

Ia Strogi rezervat prirode
Ib Područje divljine
II Nacionalni park
III Spomenik prirode
IV Područje upravljanja staništem
V Zaštićeni predeo
VI Zaštićena područja za upravljanje resursima

Prema navedenoj i važećoj kategorizaciji IUCN-a, kao što je vidljivo, kategorija ”parka prirode” ne postoji, ali u skladu s ranije važećom definicijom parkova prirode, oni sada odgovaraju kategoriji zaštićenih predela. IUCN kategorizacija je uvrštena i u Zakon o zaštiti prirode i time postala obavezujuća za buduću kategorizaciju zaštićenih područja u R. Srbiji.
Definicija nacionalnog parka u skladu sa kategorizacijom Menunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) glasi:



Nacionalni parkovi su prirodna kopnena ili morska područja, odredjena radi:
zaštite ekološke povezanosti jednog ili više ekosistema za sadašnje i buduće generacije;
isključenja eksploatacije koja je štetna u svrhu odredjivanja područja i obezbedjenja osnova za duhovne, istraživačke, obrazovne, rekreativne i druge mogućnosti posetilaca, a sve one moraju biti uskladjene sa zastitom zivotne sredine i kulturnog nasledja.

Ciljevi upravljanja u nacionalnim parkovima su, takodje, prema IUCN-u:
zaštititi vredna područja prirode koja su od državne odnosnomedjunarodne važnosti u sledeće svrhe: duhovne, obrazovne, naučne,rekreativne i turističke;
u prirodnom stanju i na dugoročni period očuvati izvorno stanje životnih zajednica i životinjskih, odnosno biljnih vrsta, kako bi se ostvarila ekološka stabilnost i različitost; osigurati korištenje u duhovne, obrazovne, kulturne i rekreativne svrhe na nivou koji će održati područje u prirodnom stanju; isključiti eksploataciju ili posjete koje mogu prouzrokovati promjene i oštećenja prirode; održavati ekološke, geomorfološke i estetske karakteristike zbog kojih je područje proglašeno zaštićenim; uzeti u obzir potrebe lokalnog stanovništva koje živi u okviru nacionalnog parka, uključujući korištenje prirodnih vrijednosti i bogatstava, ukoliko te potrebe ne budu negativno uticale na druge ciljeve upravljanja.